“NAŠ DOM JE I VAŠ”: Turske porodice pružile utočište preživjelim u potresu
Kada je Melih Telci, 28-godišnji advokat iz Istanbula, čuo za četveročlanu porodicu koja je ostala bez doma u pokrajini Hatay nakon prošlosedmičnih razornih potresa, znao je šta mora učiniti. Podigao je slušalicu. “Nazvao sam ih i rekao; Dođite, naš dom je i vaš.”.
Telci je upoznao porodicu nakon što su otputovali u Istanbul, a zatim ih je odvezao u jednu od vikendica svoje porodice u Yalovi, istočnom obalnom gradu uz Mramorno more. “Postavili smo im sve – namještaj, odjeću i hranu. Sada radim na tome da ocu nađem posao”, rekao je Telci za Al Jazeeru.
Telcijeva porodica ima još dvije vikendice u Yalovi, gdje se nadaju ugostiti još porodica tokom sljedećih nekoliko dana. Oni su među turskim porodicama diljem okruga koje se povezuju s preživjelima pogođenima potresom putem preporuka, društvenih medija i pomoći lokalnih vlasti, a zatim pružaju utočište žrtvama potresa.
Među onima koji su istupili su ljudi iz sela Armagan u crnomorskoj pokrajini Trabzon. Smješteno više od 500 kilometara sjeverno od mjesta smrtonosnih potresa u kojima je poginulo više od 41.000 ljudi u Turskoj i Siriji, ovo malo selo od samo nekoliko stotina ljudi sada ugošćuje nekoliko porodica iz Malatye – jedne od deset najteže pogođenih južnih turskih pokrajina.
“Kad je pogodio potres, znala sam da moram pomoći”, rekla je Ayse Arslan, 51-godišnja domaćica iz Armagena, koja trenutno živi u Njemačkoj. Odmah je pokrenula kampanju među svojom porodicom i prijateljima kako bi prikupila sredstva za hranu, odjeću i hitne potrepštine za preživjele.
Kad je čula za očeve prijatelje – Nafiye i Mevlut Ozdemir u Malatyji, koji su ostali bez ičega nakon što im je kuća uništena – znala je da mora učiniti nešto više. “Bili su u očajnom stanju. Nisam imala mnogo novca, ali sam imala stan, i to sam ponudila”, rekla je Arslan za Al Jazeeru, objašnjavajući da ih je dočekala u svom praznom stanu u Armaganu.
“Zamišljala sam da sam na njihovom mjestu – da gubim sve. Trebalo bi mi sklonište da se osjećam sigurno i dostojanstveno”, kazala je Arslan, objašnjavajući da je ohrabrila braću i sestre te rođake da učine isto. “Ako imamo samo jednu veknu hljeba, moramo je podijeliti”, rekla je Arslan, koja je bračnom paru kupila autobuske karte za Trabzon.
Dok je par stigao do kuće Ayse Arslan, iskusili su svakakve vrste pakla. “Ne želim se ni sjećati tih trenutaka. Vrištala sam dok nisam ostala bez glasa”, rekla je Nafiye Ozdemir prepričavajući užasno iskustvo potresa.
“U početku nismo htjeli prihvatiti Ayseinu ponudu, ali zapravo nismo imali drugu opciju”, kazala je 54-godišnja domaćica. Opisala je kako je prvu noć provela spavajući na snijegu, bez cipela i tople odjeće.
Sljedeća tri dana, par – Mevlut je obolio od raka i prima hemoterapiju – proveo je noći u bolnici, potom u školskom hodniku i, na kraju, u pećini u planinama. “Tako sam zahvalna. Ayse nam nije otvorila samo svoj dom, već cijelo svoje srce”, kaže Ozdemir.
Arslan i njena zajednica u Armaganu su od tada prihvatili 21 preživjelog iz Malatye, uključujući dvije porodice sa šestero male djece, koji sada žive u dva stana njezinih rođaka. Uz pomoć porodice i prijatelja u Njemačkoj, Arslan je do sada prikupila više od 90.000 turskih lira (4.700 dolara) za podršku porodicama, osiguravajući sve – od odjeće do hrane i lijekova. “Želim da budu uvjereni da je ono što je naše njihovo sve dok su živi”, rekla je Arslan, misleći na bračni par Ozdemir.
Otac Rumeyse Otoman, Ahmet Arkin (lijevo) sa svojim bratom Sebhattinom Arkinom (desno) koji je preživio potres u Hatayu i došao kod njih u Bursu (Rumeysa Otoman/Al Jazeera) Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan obećao je iznos od 10.000 lira (530 dolara) za svako pogođeno domaćinstvo i obećao je obnovu uništenih domova u roku od godinu. U međuvremenu turska Vlada smiješta preživjele u studentske domove, hotele i restorane te postavlja šatore kao privremeni smještaj.
S ogromnom potrebom za hitnim smještajem za više od dva miliona raseljenih ljudi, prema procjenama predsjedništva, deseci volonterskih grupa pojavili su se diljem zemlje kako bi koordinirali napore za smještaj preživjelih. Poput mnogih, Rumeysa Otoman, 35-godišnja Turkinja koja živi u Bursi, na sjeverozapadu Turske, vjeruje da Vlada ne može sama snositi najveći teret ove katastrofe. “Država čini što može. Naša je dužnost uskočiti i učiniti isto”, rekla je ona za Al Jazeeru.
Porijeklom je iz Hataya, jedne od najteže pogođenih pokrajina u južnoj Turskoj, gdje je 17 članova njene šire porodice poginulo u potresima. Još mnogo njih vode se kao nestali dok spasioci nastavljaju kopati po ruševinama hiljada uništenih domova. Kako bi obavila svoj dio posla, Otoman se udružila s porodicom i prijateljima i rezervirala karte za onoliko preživjelih u Hatayu koliko je mogla ugostiti u Bursi. Više od sedam dana nakon potresa, Otomanova porodica sada ugošćuje 60 preživjelih u Bursi i radi na tome da dovede još njih.
“Sve su izgubili u tren oka… Mi smo jedno i tu smo zbog njih”, kazala je Ottoman. IZVOR: AL JAZEERA
