Kad je šestogodišnji dječak u bolničkoj sobi izrekao svoju posljednju želju, svi su zanijemili. A liječnik je istrčao iz sobe sa suzama u očima.
Ja sam liječnik. Tijekom svoje prakse vidio sam mnogo toga… Kada starija, teško bolesna osoba, opraštajući se od bližnjih, mirno govori o oporuci – to je bolno, ali ipak razumljivo. Proživio je život, a sada, umoran od borbe s bolešću, želi završiti svoje zemaljske poslove i ostaviti sve u redu.
Ali kada isto tako mirno, slične riječi izgovori šestogodišnje dijete – to je strašno. Ja, šezdesetogodišnji muškarac, liječnik, izašao sam iz Andrijine sobe, otišao u svoj ured i plakao od nemoći…
Andrij je imao tri godine kada se počeo žaliti roditeljima na bolove. Odmah su ga odveli liječnicima. Prvo jednom, pa drugom. Ukupno ga je pregledalo deset liječnika, ali nitko nije mogao jasno reći o kakvoj se bolesti radi.
Tek nakon pola godine postavljena je konačna dijagnoza. Rijetka bolest. Pogađa jedno dijete na milijun. I, nažalost, gotovo neizlječiva. Gotovo, jer uvijek postoji nada za čudo. Šansa da dijete ozdravi bila je vrlo mala, ali postojala je.
Roditelji su vodili Andrija na liječenje u Izrael, Njemačku i Švicarsku. Nažalost, svi napori roditelja i liječnika bili su uzaludni. Posljednje tjedne svog života dječak je proveo u našoj bolnici. Trudili smo se barem olakšati mu patnju.
Andrij je nedavno napunio šest godina. Jednog dana izrazio je želju razgovarati s roditeljima. Medicinska sestra je pozvala Andrijevu mamu i tatu u sobu. I ja sam bio prisutan.
Na prvi pogled bilo je jasno da će razgovor biti ozbiljan. Pogled dječaka bio je poput pogleda odraslog čovjeka.
– Mama, tata – počeo je. – Želim vas zamoliti za nešto. To je moja posljednja želja. Obećajte da ćete je ispuniti.
Svi su znali da dječaku nije ostalo puno vremena. I on je to znao. Zato ga nitko nije pokušao uvjeriti da će ozdraviti. Majka je zaplakala, a otac ju je primio za ruku i rekao:
– Obećavamo.
– Čuo sam kako druge mame i tate govore da njihovoj djeci trebaju organi da bi ozdravila. Želim da ih uzmu od mene i daju toj djeci.
Te noći dječak je preminuo… Zahvaljujući njemu, liječnici su uspjeli spasiti petoro djece. Vjerujem da Andrij gleda na njih s neba i raduje se zajedno s njima njihovim životima.
restfulyou.com
