Kad sam nakon 10 godina beznadnih pokušaja konačno rodila trojke sa svojih 48 godina, umjesto da me čestitaju, svi oko mene su me počeli osuđivati.
Imam četrdeset osam godina, a prije pola godine rodila sam trojke. To je bilo ogromno sreću za mene i mog supruga. Stvar je u tome da sam posljednjih deset godina pokušavala zatrudnjeti, ali bezuspješno.
Liječnici su samo slijegali ramenima, govoreći kako djecu treba imati ranije. Rođaci su mi savjetovali da ne trošim toliko novca i da posvojim dijete iz doma za nezbrinutu djecu. No ja sam željela imati svoje dijete, osjetiti radost trudnoće, nositi i roditi. U mlađoj dobi nisam razmišljala o djeci jer sam imala teške odnose s prvim suprugom.
S Vadimom sam se rano udala, imali smo po dvadeset godina. Ubrzo je počeo da me stalno nervira, a naši odnosi završili su zbog njegove nevjere. Dugo sam se i teško oporavljala nakon tog negativnog iskustva. Kasnije sam upoznala ljubav svog života.
Leonid se uopće nije mogao usporediti s drugim muškarcima, brinuo se o meni i želio ozbiljnu vezu. S njim sam počela sanjati o djeci. Kada sam napokon zatrudnjela nakon brojnih pokušaja, bili smo presretni. Tijekom cijele trudnoće, Ljonja me podržavao, čak je bio prisutan i tijekom porođaja, hrabro me držeći za ruku.
Nakon rođenja djece, naš život se potpuno promijenio. Nažalost, mnogi ljudi se ne srame izraziti negativnost prema nama. Smatraju da je neprihvatljivo imati troje novorođenčadi u našim godinama.
restfulyou.com