Ujela me najotrovnija riba koja vreba u plićaku na Jadranu: Užasan bol, otok i povraćanje, 1 potez me spasao da preživim

Zanimljivosti

Ujela me najotrovnija riba koja vreba u plićaku na Jadranu: Užasan bol, otok i povraćanje, 1 potez me spasao da preživim

Kada kažemo da smo na moru doživeli agoniju, obično se pomisli da smo izgoreli na Suncu, da nas je opekla meduza ili u najgorem slučaju da smo imali susret sa ajkulom.

Međutim, ovih dana je, kako na Crnogorskom primorju, tako i u Grčkoj – fokus na ribi-zmaju (dragon fish), koju Grci zovu “drakena”, ako je tražite na engleskom naletećete na izraz “weeverfish”, a mnogi je znaju i kao morskog pauka, dok je na Jadranu popularna kao – Dragana.

Ove godine su ove otrovne ribe preplavile Jadran i Olimpijsku regiju, a najviše ih ima u plićaku.

Imala sam susret sa njom i pamtiću ga. Dugo.

Sve je počelo kada smo pre par godina porodično otišli na letovanje u Boku. Rešimo i da jednog dana iz Bara odemo do Ade Bojane. Nekoliko sati vožnje na zakrčenom Jadranskom magistralom na kraju se isplatilo. Ada Bojana je zaista čudo. More, talasi, mir, nema cike i dreke. Ali ispostavilo se da ima nečeg drugog, i to u plićaku.

Na teži način sam saznala da se tu krije zverka koju zovu Dragana. Čim smo se upoznale, shvatila sam svu ironiju njenog imena.

Elem, tek što sam uplovila u more i prepustila se zapljuskivanju talasa, osetila sam oštar bol u palcu desne noge. Prvo sam pomislila da sam nagazila na parče stakla, ali stakla nigde, more čisto, a nema ni krvi. Probam da zaboravim, ali avaj. Posle desetak minuta shvatim da baš boli i da moram iz vode. Na prstu se ne vidi ništa, ali kako idem ka tušu, bol se širi, raste, već mi dođe da vrištim. Stisnem zube, ali osećaj je kao da sam gurnula nogu u plamen. Porodica me uveliko pridržava jer počinje da mi se manta i povraća.

U međuvremenu i prst počeo da crveni. Sad me već hvata i panika jer, osim što boli kao đavo, ne mogu da shvatim šta se desilo. Da nije meduza… Nisam sigurna, ali nešto jeste.

Ni hladan tuš ne pomaže, stvarno mi dođe da zaplaćem i zakukam onako junački pred svima.

I dok se tako poluonesvešćena držim za tuš i grčim se, neki dečko koji je radio u lokalu pored, dotrčava po vrelom pesku uz reči – stala si na Draganu. Pomišljam, gotovo, poludela sam.

Ispostavlja se ipak da sam dobro čula – objasnio mi je konobar koji je doneo vrelu vodu da me ujeo ozloglašeni otrovni morski pauk, takozvana Dragana, najotrovnija riba na Jadranu.

Usput je saznao i rešenje – treba da stavim stopalo u vrelu vodu, pa u pesak i sve će da prođe. I stavim, šta ću, ne misleći na vrelinu vode niti peska. Tačnije, nisam je toliko ni osetila od onog bola, mada nisam mogla nikako da izdržim više od par sekundi.

I taman kad sam pomislila da ne mogu više da izdržim, počelo je da deluje. Boli jako, ali manje. I još manje…

I eto mene pod suncobranom, s flašicom vode, pokušavam da shvatim šta se desilo.

Desilo se da sam nagazila na ribu latinskog naziva Trachinus draco, pravu napadačicu koja skrivena u plićaku kidiše svojim otrovnim bodljama na sve što joj se približi – na rakove, manje ribe, mene…

I dok mi konobar u prolazu šaljivo dobacuje – pecka malo, a?, nađem na Guglu da su, doduše retko, pojedini ribari zbog bola u agoniji pokušavali da sebi odseku prst kad bi je greškom uhvatili. U svemu je ipak dobro što joj je otrov termolabilan, što znači da mu je toplota slaba tačka, pa zato i treba što pre nogu, odnosno mesto uboda, uroniti u vreo pesak ili vodu pred ključanje i držati 15-ak minuta dok ne prođe.

A da li sam ponovo ušla u vodu? Jesam. Ada je toliko lepa, a i našla sam „lek“ za Draganu, pa sam svesno rizikovala.

Naravno, u onim gumenim sandalama za vodu.

Šta je bitno da znate nakon što vas ubode dragon riba?

Kada dođe do susreta sa njenim bodljama, iako je bol jak, bitno je da ostanete pribrani. U prvi mah, dok je ubod još svež, najbolje je potopiti stopalo u toplu vodu, odnosno, u vodu temperature čiju vrelinu možete da izdržite. Nikako u hladnu i nikako ne stavljajte hladne obloge. Ovaj proces se vrši usled činjenice da što je voda toplija efekat otrova slabi jer je otrov je termolabilan.

Bitno je da nakon ovog tretmana primite prvu pomoć od doktora u vidu injekcije ili antibiotika.

Koji su simptomi nakon što nagazite na otrovnu ribu?

Nakon što dođe do uboda, sem bola, dolazi do glavobolje, osećaja gušenja, mučnine, teškog disanja, bolova u predelu srca, a dolazi i do pojačanog znojenja. Postoje i neke indicije da kod srčanih bolesnika može doći do infarkta.

Šta ne raditi nakon uboda dragon ribe?

Savet stručnjaka iz sfere biologije mora ali i medicinskih radnika je da nakon što vas dragon riba ubode, bolno mesto nikako ne pokrivate, zavijate i ne zatvarate.

Nakon što primite tretman, bolovi se prema svedočenju Srba koji su nažalost imali susreta sa ovom ribom, ponekada nastavljaju i u narednim danima.

“Pre par godina nagazio na nju u Olimpik biču u Grčkoj, mnogo loše iskustvo. Ispustila je veoma snažan otrov koji je doveo do nesvesti. Odmah po ubodu otići kod lekara koji daje injekciju u mesto uboda, odnosno u stopalo”, opisao je jedan Srbin svoj susret prošle godine u okviru jedne grupe na Fejsbuku posvećene Grčkoj.

Još gore iskustvo imala je naša državljanka čiji je sin nagazio na dragon ribu u Jadranu.

“Treba se čuvati, to je riba pauk u Hrvatskoj, dragana je zovu u Crnoj Gori. Moj sin sa 15 godina je na Jadranu imao loše iskustvo. Ubola ga dok ju je skidao sa udice, nije znao da je to ta riba… Otok strašan, bol nepodnošljiv, odmah smo morali u hitnu u Makarsku, ali ne ponovilo se nikom. Nikad taj strah neću zaboraviti. Čitala sam da su ribari od nesnosnog bola znali sami sebi prste odsecati, bili su daleko od obale, jer je bol neizdrživ”, napisala je ona.

Kao prvu pomoć Srbi koristili i zagrejane šerpe

Unutar fejsbuk grupe “Grčka Info”, jedna naša državljanka je navela primer supruga koji je doživeo bolan susret tokom pecanja.

“Muž je upecao i ubola ga u prst. Nije me u svom tom bolu i panici odmah poslušao i napravio je sebi gore. Izgubio je sat vremena tražeći lekare po Haniotiju. Na kraju je stavio ruku u šerpu a kad je lekar došao prvo mu je rekao “drži tu ruku u šerpi jer je to najbolji lek” ali mu je zbog proteklog vremena dao tabletu. Tek posle dve godine su mu se ruke izjednačile.”, napisala je ona. (stil.kurir.rs)