MAJKA I ĆERKA SE NAŠLE POSLE 40 GODINA! Svetlani doktor rekao da dolaze bogati Hrvati i Sloveni – Ovako je našla SVOJU SLAĐANU

Zanimljivosti

MAJKA I ĆERKA SE NAŠLE POSLE 40 GODINA! Svetlani doktor rekao da dolaze bogati Hrvati i Sloveni – Ovako je našla SVOJU SLAĐANU

Posle skoro 40 godina majka i ćerka, Svetlana Stojanović i Slađana Vasić, ponovo su se srele. Svetlana je ostala mlada u drugom stanju, u sredini koja nije odobravala vanbračno rađanje deteta.

Da ne bi pukla bruka, roditelji su je sklonili daleko od očiju komšija, a kada je na svet donela devojčicu, Svetlanine majka i tetka otrgli su bebu iz njenog naručja i dali na usvajanje. Sudbina je htela da se one, posle dugogodišnjeg traganja, ipak spoje.

O ovom susretu majke i ćerke razgovarali su i gosti jutarnjeg programa Kurir televizije, Milena Janković, advokat i članica državne Komisije za nestale bebe, koja je spojila majku i ćerku i Dragana Ivanović, psiholog.

Janković je ispričala kako je izgledalo kontaktiranje, nalaženje, pa i spajanje majke i ćerke:

– Mi imamo naš sajt, a mi radimo dosta za roditelje koji sumnjaju da su im deca nestala u porodilištu, ali upućejemo poziv i usvojenoj deci da nam se jave kako bismo im pronašli biološke roditelje. U Srbiji ima dosta usvojene dece, a ne postoji ono koje ne želi da upozna prave roditelje. Problem kod usvojene dece je što tu tajnu, odnosno želju za roditeljima nemaju sa kime da podele, nemaju sa kime da razgovaraju. Mi pozivamo da nam se jave jer svako dete ima pravo da zna ko ga je rodio.

Potom se Janković osvrnula na konkretan slučaj Slađe:

– Kada nam se javila Slađa, za nju je bilo gotovo sigurno da ću da je pronađem. Ono što je bila pogodnost u ovom slučaju je to što su joj staratelji rekli gde je rođena. Problem u usvajanju je što se to čini ne baš skroz u skladu sa zakonom, jer neretko roditelji ubace pogrešna imena, pa čak i mesto rođenja. Slađana je ipak znala gde je rođena, a sve drugo je bilo lako. Ono što je nama pomoglo, ne samo za ovaj slučaj, jeste da smo otkrili slučaj postojanja organizovane kriminalne grupe u Boru (gde je ona i rođena) od strane lekara, radnicima iz socijalnog rada i matičarske grupe. Dakle, Svetlana je uspela da se odupre prvom pokušaju, kada ju je ginekolog savetovao da ostavi dete na nedelju dana. Ona je uspela da se odupre i sa detetom izašla iz bolnice. Međutim, nije imala snage jer je trpela psihička nasilja, pa je dete vraćeno u porodilište. Dok je Svetlana bila tamo, doktor je rekao da dolaze bogati Hrvati i Sloveni, da će dete biti bogato i srećno. Sve dalje što se dešavalo, naravno, spada u kriminal.

Ivanović se osvrnula na psihološke posledice koje su ostavljene na majku, ali i ćerku, u ovakvim situacijama:

– Majci je dete oteto, nije ga sama dala, a to kod tih roditelja, koji sumnjaju da je nešto nelegalno, uglavnom im kažu da je dete preminulo, iako je bilo zdravo. Tada više ne postoji dokumentacija, a dosta roditelja su uporni da nađu svoje dete, a to je teško, jer oni na to nisu pristali, te se javljaju razni psihološki problemi. Naravno da će se javiti depresija, raspoloženje koje je ispunjeno tugom, ali i ta neizvesnost, da vi ne znate šta se sa detetom dogodilo. Ta nada da ćete ga videti jednoga dana je velika borba. Moram da istaknem da je veoma teško za te roditelje jer im često ni okolina ne veruje. Nekada su u toj borbi apsolutno usamljeni, pa se etiketiraju da imaju psihološke probleme, a to nije istina. (kurir.rs)